Da li hrčak ima zdravstvene probleme radi starosti ili iz drugih razloga, ne može jedan laik lako odrediti. Svi znakovi koji su tipični za starije hrčke, jednako tako mogu vrijediti i za krivo držane, pogrešno hranjene ili bolesne hrčke. U slijedećem tekstu će biti objašnjeni najčešći tipični znakovi starosti i istovremeno simptomi neke bolesti.

Postaju sporiji

Često je polaganiji hod znak starosti i gubitka orijentacije. Starije životinje se ne pojavljuju više tako brzo na hranilicama ili potpuno prespavaju vrijeme hranjenja i mora ih se ponekad čak i probuditi. Hrčci-seniori prespavaju najveći dio dana i puno su manje aktivni od svojih mlađih sustanara. Neki se hrčci i izgube, ili se više ne znaju vratiti u kućicu.
Moguće oboljenje: Sporije kretanje, ne dolazak na hranjenje i puno spavanja je znak infekcijskih oboljenja, oboljenja udova i organa.

Gubitak dlake i sjaja

Neki hrčci u starosti izgube nešto dlake. Najčešće postane krzno nešto svijetlije i izgubi sjaj, a onda počnu gubiti dlaku na bokovima, trbuhu ili na glavi. Među ostalim postaje dlaka čak sijeda. Najviše oko nosića i na nogicama. Svejedno pritom nikada ne nastaju zaista ćelava mjesta, samo se dlaka prorijedi.
Moguća oboljenja: Gubitak dlake može biti prouzrokovan napadom gljivica ili gnjida. Gubitak dlake je i nerijetko poslijedica krivog sastava hrane i nedostatka vitamina i minerala. Nerijetko je gubitak dlake na bokovima i trbuhu kod ženki poslijedica cista na jajnicima.

Gubitak na težini

Mnogi hrčci izgube u starosti dosta na težini. Polagano ali konstantno gube na težini, ponekad budu djelomično košćati na bokovima. To nije zabrinjavajuće tako dugo dok životinje dobro jedu i izmet ima normalan izgled. Starije životinje imaju često probleme da se unesena hrana nedovoljno u crijevu probavi u hranjive sastojke. Stariji hrčci ne moraju biti okrugli, naprotiv, svaki gram viška, teže pada oslabljenoj životinjici. Ali nešto mase bi još trebali imati.
Moguća oboljenja: Brzi i jak gubitak tjelesne težine može biti znak infekcijskog oboljenja ili neke druge bolesti. Polagani gubitak na težini može biti znak za krivu i nedovoljnu ishranu.

Zubi

Sjekutići imaju otvorene korijene te rastu cijeli život. Stoga nije moguće na osnovu zubi ustanoviti starost hrčka. Lom zuba pak nije znak starosti!
Moguća oboljenja: Polomljeni zubi su uvijek poslijedica nekvalitetne ishrane i nedovoljnog unosa potrebnih tvari u organizam. Do loma sjekutića dolazi nažalost češće kada vlasnici imaju paničan strah od kalcijuma i stoga svoje životinje ne hrane sa dovoljno hrane koja sadrži kalcij. Tada dolazi do poremećaja ravnoteže između kalcija i fosfora, te se važni minerali razgrađuju iz kostiju, ali ne dolaze do zubi. Rijetko su česte borbe za rang i nezgode koje se pritom dešavaju (zalijeću se u zidove) ili stalno glodanje kaveza uzrok lomu sjekutića.

Kada Vaš hrčak počne pokazivati ove znakove starenja, onda idite svejedno jednom veterinaru i neka pregleda životinju, jer može lako biti da je Vaš senior bolestan i nakon pravilne terapije Vas još dugo može razveseljavati svojim društvom!

Na što se mora paziti kod starijih hrčka?

Ako je Vaš veterinar pregledao hrčka i ustanovio da je zdrav, ali pomalo star, te stoga manje aktivan, onda ga morate naročito razmaziti. Pobrinite se da uvijek ima jedan lijepi, mekani krevetić od sijena, dajte mu tu i tamo slatkiš, možda i malo više poslastica. Pazite da hrčak uvijek ima svježu hranu i dođe do nje.

Ako hrčak polako dobiva krute nogice ili prebleme sa leđima, onda pazite da se ne mora spuštati sa katova kako bi morao doći do hrane. Sve predmete u nastambi se moraju tako namjestiti, kako bi penzioner mogao lagano kroz njih hodati: vratašca i prolazi moraju biti zaista prostrani, kako se oldies ne bi morali saginjati da prođu kroz njih.

Uspavati?

Kad hrčak puno spava, malo se kreće, najviše želi imati svoj mir, postao je mršav i raščupan, to nikako nije razlog da bi ga dali uspavati! Nažalost često životinja zaista završi kod veterinara, jer vlasnici ne mogu podnijeti starog i ružnog hrčka :( Ali samo zato jer je životinjica stara i manje aktivna, ne mora je se odmah ubiti i riješiti! Tako dugo dok je zdrava, može još dugo imati veselje u životu. Ako je netko star, nije odmah za sažaljenje i mora ga se "osloboditi muka", on jednostavno živi u jednom životnom dobu, koji je za čovjeka i životinju normalan - ni starije ljude se na sreću ne ubija kada izgube kosu, postanu mršavi i rado spavaju!

Samo kad životinja očigledno pati, kada ima bolove, kada je neizlječivo bolesna (napr. bolest raka), kada ne uzima više tekućinu ni hranu u sebe, jedino se tada može i smije razmisliti o eventualnom poduzimanju. Tada bi bilo krivo, staru i iznemoglu životinjicu umjetno održavati na životu, prisilno je hraniti i kada se brani, sa lijekovima je trpati ili stalno kod veterinara voditi, kako bi je se još koji dan odrzala na životu, jer se Vi ne možete odvojiti od svoje voljene životinjice. Jednako tako bi je bilo, naravno, pogrešno, jednostavno ostavitii da izgladni i ugine od žeđi.